Custom Pages
[vc_separator type='transparent' color='' thickness='' up='20' down='7']
Portfolio
[vc_separator type='transparent' color='' thickness='' up='20' down='7'] [vc_separator type="transparent" position="center" up="12" down="16"]

Tim kao okosnica rada na sebi

Autor: Milena Zoraja – Tekst je lično delo autora, a ne stav organizacije

Iako možda ne deluje kao pametna ideja na prvoj godini studija, učlanjenje u organizaciju ESTIEM je bio najbolji potez koji sam mogla da napravim. Zašto? Mogla bih da napišem silne redove i opet ne obuhvatim u potpunosti odgovor na ovo pitanje. Ukratko – Organizacija mi je pomogla da postanem bolja verzija sebe. Koliko god ova fraza delovala otrcano i već viđeno, zaista je jedina koja adekvatno sumira utiske.

Krenula bih od jednog prostog koncepta – prijatelji. Kada uđeš u studentsku organizaciju, 90% ljudi su tu sa istim ciljem. Želite da naučite nešto, da se povežete, da dobijete priliku da nešto stvorite i samim tim testirate svoje ideje. Sjajno, zar ne? Odjednom, u životu imaš bar desetoro novih ljudi koji su suštinski različiti ali teže istom cilju i automatski dobijaš uvid u bar deset novih pogleda na svet. To znači da, učeći nove veštine, učiš da razumeš ljude a samim tim upoznaješ i sebe. Neki ljudi će te oduševiti, neki razočarati, ali kraju dana, uspeo si  ako svakome bar pružiš priliku da izrazi sebe. Posle tog prvobitnog naleta adrenalina, logično je da atmosfera splasne i u nekom trenutku se čak i udaljiš od cele priče. Međutim, ono što te bez greške uvuče nazad upravo su ljudi i ESTIEM kao nepresušan izvor inspiracije. Ko će biti novi lider, šta bih ja uradila na tom mestu, i možda najviše postavljano pitanje – Koji su tvoji dalji planovi u ESTIEM-u? Upravo su ti novi prijatelji ono što te motiviše da se iznova prijavljuješ, pomeraš barijere sopstvenog razmišljanja i sposobnosti, i grabiš napred dok radiš nešto što verovatno još nikada nisi.

Uvek mi je bilo nejasno kada bi ljudi rekli da su negde stekli „znanje i veštine“. Međutim, ovu pomalo otrcanu floskulu je zaista teško zameniti jer ukratko sumira sve što tehnički možeš steći bilo kakvim novim poduhvatom. Kada kažem znanje, govorim o osnovinim konceptima organizacije koji se i izučavaju na FON-u. Dobijaš jasniju sliku čime se bavi osoba za odnose sa javnošću, upravljanje ljudskim resursima, logistiku, odnose sa korporacijama i slično. Usvajaš nove termine i učiš se kritičkom posmatranju koncepata za koje se nadaš da će jednoga dana postati tvoja svakodnevica. Kada govorimo o veštinama, tu je ipak reč o nečemu što je dosta opipljivijem. Prvo što naučiš je kako da napišeš motivaciono pismo i tu veštinu oblikuješ dok god se aktivno prijavljuješ za pozicije u organizaciji. Takođe, učiš da kreiraš objave, komuniciraš ideje, vodiš sastanke i aktivno učestvuješ u njima. Recimo, ja sam u ESTIEM-u pobedila strah od dizanja slušalice. Ova strašna aktivnost mi je bila neverovatno stresna jer imaš samo jednu priliku da nepoznatoj osobi prezentuješ sve što bi od nje želela i tražila. Užasno, zar ne? Posle nekog vremena, trema je sve manja i ti učiš da slušaš sagovornika i spram toga šta ti on kaže oblikuješ svoj pristup. Dakle, danas ponosno mogu da kažem da me slušalica i osoba sa druge strane „žice“ ni najmanje ne plaše.

Kada govorim o radu na sebi, svoj najveći podvig u organizaciji smatram radom na projektu Be a Project Manager for 5 Days. Zašto? Projekat je pre svega, bio internacionalni. Šta to znači? Kako je ESTIEM LG Beograd samo deo jedne šire organizacije koja ima lokalne grupe na području cele Evrope, ovo je bila sjajna prilika za povezivanje, druženje i razgovor sa ljudima koji potiču iz različitih sredina, kultura i mentaliteta. Uspeli smo da dovedemo ljude iz 10 različitih zemalja i razmenjujući mišljenja dođemo do zaključka da ipak i nismo toliko drugačiji. Želeli smo da im prenesemo duh Beograda, običaje Srbije i onaj stari domaćinski ugođaj koji se generacijski prenosi u našoj kulturi. Projekat je proglašen za najbolji u mreži te bih stoga zaključila da smo uspeli.

Sama izrada projekta donela mi je nešto sasvim drugačije. Kao koordinator tima za marketing i odnose sa javnošću, imala sam priliku da primenim ono što sam do tada naučila, uhvatim ritam core tima i, ono što mi je lično predstavljalo najveće zadovoljstvo, prenesem svoje znanje drugima. Kako sam tada prvi put vodila tim, imala sam hiljadu i jednu nedoumicu. Šta ako im se ne dopadnem, šta ako se ne povežemo i, bože, šta ako od mene ne nauče baš ništa? Međutim, ljudi sa kojima sam imala čast da radim, nadmašili su sva moja očekivanja. Bili su motivisani, oštroumni i željni da stvaraju. Šta čovek više može da traži od svojih timstera? Koliko sam se trudila da ih nečemu naučim i adekvatno usmerim njihove ideje, oni su mene naučili mnogo više. Naučili su me da govorim njihovim jezikom, da je u redu pogrešiti čak iako si na odgovornoj poziciji i uvek, ali zaista uvek treba stvoriti zajednički jezik jer samo tada uspevate da ostvarite zacrtane ciljeve. Shvatila sam da će ljudi, ako si spreman da im se posvetiš, biti tu da te podrže, guraju i zajedno sa tobom osvajaju nove horizonte.

Zaključila bih priču rečenicom koja ESTIEM nedvosmisleno opisuje: “ESTIEM is a playground”. Bitno je u životu, radu pa i organizaciji, nikada ne shvatati sebe, ljude i okolnosti previše ozbiljno jer, tek kada omogućimo sebi radost igre, postajemo slobodni da stvaramo i razvijamo se na najrazličitije načine.